Get Adobe Flash player

Pretraživanje
Anketa
Koji web preglednik koristite?
Internet Explorer
Google Chrome
SRWare Iron
Firefox
Opera
Safari
Neki drugi
Pogledajte rezulate
Kontakt podaci

MAIL:

taxirijeka@net.hr

kresimir@taxirijeka.com


Mob:+385.91.500.33.55

(0-24)

Ured:+385.51.33.51.38

(08-24)

KONTAKT OBRAZAC


Zakon o Cestovnom prijevozu - Članak 7-12


"Transfer Service"group

"Transfer service" group je obrt za Taxi usluge, prijevoz putnika, najma vozila.  Bavimo se Aerodromskim transferima, Taxi uslugama, Prihvatom putnika na Aerodromskim terminalima, željezničkim kolodvorima, autobusnim kolodvorima i sl... Dugogodišnje iskustvo garancija je kvalitete prijevoza i nivoa usluge koju trebate. Opširnije o nama pogledajte na našim stranicama kojima pristupate klikom na gornji link. Također za sve informacije i ponude možete nas kontaktirati putem on-line obrasca, direktno na e-mail ili telefonskim putem. Među našim mnogobrojnim klijentima su najpoznatije svjetske kompanije, budite i Vi, te impresionirajte svoje poslovne partnere našom uslugom VIP prijevoza iTaxi službe Rijeka.


 

II. LICENCIJE

Vrste licencija

Članak 7.

(1) Za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu, pravna ili fizička osoba mora biti upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza, te imati licenciju.

(2) Ministarstvo nadležno za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) izdaje licenciju iz stavka 1. ovoga članka za obavljanje međunarodnog prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu i to za sljedeće vrste prijevoza:

- međunarodni prijevoz tereta u cestovnom prometu,

- međunarodni prijevoz putnika u cestovnom prometu.

(3) Ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa, izdaje licenciju iz stavka 1. ovoga članka za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika i tereta za sljedeće vrste prijevoza:

- prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu,

- prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu i

- autotaksi prijevoz.

(4) Prijevoznik koji ima licenciju za međunarodni prijevoz tereta i putnika ne treba imati licenciju za unutarnji prijevoz.

(5) Licenciju iz stavka 1. ovoga članka nije potrebno imati za sljedeće vrste prijevoza:

1. prijevoz pošte kao javne usluge,

2. prijevoz oštećenih vozila, odnosno vozila u kvaru,

3. prijevoz za vlastite potrebe,

4. prijevoz vozilima koja su namijenjena potrebama javne sigurnosti, obrane, zaštite od prirodnih i drugih nepogoda, kao i potrebama državnih tijela, medicinskih i humanitarnih prijevoza i prijevoza specijalnim vozilima koja su nakon proizvodnje bila prilagođena posebnim namjenama, te služe prijevozu za vlastite potrebe, te se njima ne može obavljati prijevoz putnika ili tereta na isti način kao s neprilagođenim vozilima (npr. vozila za prijevoz pčela, putujuće knjižnice), što mora biti razvidno iz prometne dozvole,

5. prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg.

(6) Izdavatelj licencije vodi evidenciju o izdanim licencijama i o izdanim potvrdama o prijevozu za vlastite potrebe.

(7) Ministar propisuje obrazac licencije i potvrde o prijevozu za vlastite potrebe te način vođenja i korištenja evidencije iz stavka 6. ovoga članka.

Uvjeti za dobivanje licencije

Članak 8.

(1) Licenciju može dobiti fizička ili pravna osoba ako ispunjava sljedeće uvjete:

1. da ima dobar ugled,

2. da ima financijsku sposobnost,

3. da osoba odgovorna za prijevoze ima odgovarajuću stručnu osposobljenost,

4. da je vlasnik najmanje jednoga registriranog motornog vozila za pojedine vrste prijevoza ili ima pravo na upotrebu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu ili leasingu,

5. da ima odgovarajuća vlastita ili ugovorom zakupljena parkirališta za motorna vozila i prikolice kojima obavlja prijevoz u cestovnom prometu, a koja ispunjavaju minimalne tehničke, organizacijske i ekološke uvjete za sigurno parkiranje.

(2) Za obavljanje autotaksi prijevoza pravna ili fizička osoba ne mora ispunjavati uvjete iz stavka 1. točke 2. i 5. ovoga članka.

(3) Ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo propisuje minimalne tehničke i druge uvjete za parkirališna mjesta za vozila i prikolice.

Dobar ugled

Članak 9.

(1) Dobar ugled u smislu ovoga Zakona mora imati: pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, te fizička osoba koja želi obavljati djelatnost prijevoza u cestovnom prometu.

(2) Dobar ugled u smislu ovoga Zakona nema osoba:

- koja je pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela protiv imovine, službene dužnosti, sigurnosti i povrede prava na rad i drugih prava iz rada i prava na zdravstvenu zaštitu, platnog prometa i poslovanja, i sigurnosti prometa, okoliša, prostora i prirodnih dobara,

- kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti cestovnog prijevoza,

- koja je osuđena za druga kaznena djela na kaznu zatvora dužu od godinu dana.

(3) Dobar ugled u smislu ovoga Zakona nema osoba koja je u zadnje dvije godine više od dva puta, pravomoćnom odlukom suda za prekršaje, bila kažnjena za teži prekršaj povezan s obavljanjem djelatnosti cestovnog prijevoza putnika ili tereta, u skladu s ovim Zakonom ili propisima iz područja sigurnosti cestovnog prometa, prijevoza opasnog tereta, rada i zapošljavanja na crno, javnih cesta, nelojalne konkurencije ili je obavljala prijevoze bez odgovarajuće licencije, odnosno u suprotnosti s odredbama međunarodnih ugovora.

(4) Težim prekršajem iz stavka 3. ovoga članka smatra se prekršaj za koji je propisana novčana kazna, za pravnu osobu u iznosu većem od 20.000,00 kuna, odnosno za fizičku osobu u iznosu većem od 8.000,00 kuna.

(5) Nakon što prestanu pravne posljedice presude iz stavka 2., 3. ili 4. ovoga članka, smatrat će se da osoba iz stavka 1. ovoga članka ispunjava uvjete iz članka 8. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

Financijska sposobnost

Članak 10.

(1) Smatra se da financijsku sposobnost u skladu s ovim Zakonom ima domaći prijevoznik ako ima na raspolaganju imovinu u visini najmanje 65.000,00 kuna vrijednosti za prvo vozilo, te 36.000,00 kuna za svako sljedeće vozilo.

(2) Financijska sposobnost dokazuje se jednim od sljedećih dokumenata:

- izvodom iz odgovarajućeg registra iz kojeg je razvidna visina osnivačkog kapitala,

- kopijom bilance stanja koju je prijevoznik za proteklu godinu podnio poreznom tijelu,

- popisom pojedinih osnovnih sredstava uključujući i troškove nabave ili uplate za vozila, poslovni prostor, uređaje i opremu,

- ispravom o vlasništvu neopterećenih nekretnina,

- ugovorom o namjenski vezanom depozitu u banci,

- garancijom banke ili druge financijske institucije o kreditnoj sposobnosti,

- potvrdom o raspoloživim sredstvima.

(3) Financijska sposobnost nije osigurana ako prijevoznik duguje za najmanje dva mjeseca plaćanje poreza ili doprinosa za zdravstveno ili mirovinsko osiguranje, što se dokazuje potvrdom poreznog tijela ne starijom od mjesec dana.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka za unutarnji prijevoz u cestovnom prometu do dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, smatra se da domaći prijevoznik ispunjava uvjet financijske sposobnosti ako ima na raspolaganju imovinu u visini 45.000,00 kuna za prvo vozilo i 25.000,00 kuna za svako sljedeće vozilo.

 

Stručna osposobljenost osoba odgovornih za prijevoz

Članak 11.

(1) Prijevoznik mora biti stručno osposobljen ili imati zaposlenu osobu, odgovornu za prijevoz koja je stručno osposobljena.

(2) Stručno je osposobljena osoba koja je položila ispit o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza.

(3) Ispit o stručnoj osposobljenosti obuhvaća znanja iz građanskog, gospodarskog, radnog i socijalnog prava, poreznih propisa, poslovanja i financijskog upravljanja, pristupa tržištu prijevoznih usluga, tehničkih standarda i organizacije poslovanja te sigurnosti u cestovnom prometu.

(4) Za izdavanje licencije za prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu potrebna znanja odnose se na znanja potrebna za obavljanje unutarnjega cestovnoga prijevoza.

(5) Provjera znanja sastoji se od obveznoga pismenog ispita koji može biti dopunjen usmenim ispitom.

(6) Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu cestovnog smjera oslobođene su obveze polaganja ispita iz stavka 2. ovoga članka.

(7) Osobe koje imaju najmanje pet godina radnog iskustva u upravljanju prijevozom dužne su položiti posebni dio ispita.

(8) Osobe koje imaju završenu višu ili visoku naobrazbu pravnog, ekonomskog, prometnog ili strojarskog smjera oslobođene su polaganja dijela ispita iz predmeta koje su tijekom svog obrazovanja položili.

Polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti

Članak 12.

(1) Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora (u daljnjem tekstu: komore) provode ispit o stručnoj osposobljenosti iz članka 11. ovoga Zakona prema Programu ispita o stručnoj osposobljenosti koji se sastoji od općeg i posebnog dijela.

(2) Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred Povjerenstvom koje osniva ministar na prijedlog komora. Povjerenstvo se sastoji od tri člana: predstavnika Ministarstva i komora.

(3) Nakon položenog ispita o stručnoj osposobljenosti izdaje se uvjerenje

(4) Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj osposobljenosti.

(5) Troškove polaganja ispita snose osobe iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno polaznik.

(6) Nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti provodi Ministarstvo.

(7) Ministar donosi Program ispita o stručnoj osposobljenosti za unutarnji i međunarodni cestovni prijevoz, utvrđuje popis predmeta koje su dužne polagati osobe iz članka 11. stavka 4., 5. i 8. ovoga Zakona te propisuje sadržaj i oblik uvjerenja, oblik i način vođenja evidencije i visinu troškova polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti

(8) Način i postupak provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti zajednički propisuju komore.

Priznavanje dokaza o dobrom ugledu

Članak 12.a

(1) Pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik koja ima sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj dobar ugled dokazuje izvodom iz kaznene evidencije i evidencije o prekršajima, koji po službenoj dužnosti pribavlja tijelo koje odlučuje o zahtjevu. Ako takva evidencija ne postoji, dokazom se smatra izjava odgovorne osobe u pravnoj osobi ili fizičke osobe-obrtnika ovjerovljena kod javnog bilježnika.

(2) Za pravne osobe i fizičke osobe-obrtnike koji imaju sjedište ili prebivalište u državama članicama Zajednice, kao dokaz dobrog ugleda priznaje se uvjerenje nadležnoga sudskog ili upravnog tijela u državi podrijetla ili državi iz koje dolazi, iz kojeg je vidljivo da je uvjet dobrog ugleda ispunjen.

3) Ako država članica iz koje podnositelj zahtjeva dolazi ne izda traženo uvjerenje iz stavka 2. ovoga članka, kao dokaz priznaje se izjava odgovorne osobe u pravnoj osobi ili fizičke osobe dana pod prisegom pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom, odnosno javnim bilježnikom u državi članici iz koje potječe ili dolazi. Nadležno sudsko ili upravno tijelo ili javni bilježnik izdaje potvrdu kojom se potvrđuje vjerodostojnost izjave.

(4) Isprave iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne smiju biti starije od tri mjeseca od dana izdavanja.

 

Priznavanje dokaza o financijskoj sposobnosti

Članak 12.b

(1) Kao dokaz o odgovarajućoj financijskoj sposobnosti priznaju se dokumenti, odnosno potvrde iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona koje izdaju banke iz države članice iz koje potječe ili dolazi podnositelj zahtjeva, ili druga nadležna financijska tijela koja je ta država ovlastila.

(2) Ako dokaze iz stavka 1. ovoga članka nije moguće pribaviti, kao dokaz priznaje se potvrda koju izdaje nadležno upravno tijelo u državi podrijetla ili državi iz koje dolazi podnositelj zahtjeva, iz koje je vidljivo da je zahtjev financijske sposobnosti ispunjen.

Priznavanje dokaza o stručnoj osposobljenosti

Članak 12.c

(1) Kao dokaz o stručnoj osposobljenosti priznaju se isprave, odnosno uvjerenja o stručnoj osposobljenosti izdana u državama članicama.

(2) Za tvrtke u državama članicama koje u skladu s nacionalnim propisima obavljaju javni cestovni prijevoz dokazom o stručnoj osposobljenosti se smatraju isprave u kojima je navedeno da je osoba navedenu djelatnost u državi članici stvarno obavljala tijekom razdoblja od tri godine, pod uvjetom, da do trenutka podnošenja potvrde obavljanje djelatnosti nije prekinuto na razdoblje dulje od pet godina.

(3) Ako se radi o pravnoj osobi potvrda iz stavka 2. ovoga članka izdaje se na ime jedne od fizičkih osoba koje su odgovorne za obavljanje prijevoza.

(4) Uvjerenja izdana cestovnim prijevoznicima prije 1. listopada 1999., kao dokaz stručne osposobljenosti, u skladu s propisima koji su bili važeći u Zajednici do tog datuma, smatraju se jednako važećim uvjerenjima koja se izdaju u skladu s ovim Zakonom.«

Obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza